Osnovni elementi koji sudjeluju u procjeni težine opekline jesu dubina i površina kože koja je zahvaćena.

EPIDERMALNE (1. stupanj)

  • epidermis je minimalno oštećen
  • crvenilo kože
  • osjetljivost
  • suha koža
  • bez mjehura

POVRŠINSKE DERMALNE (2a. stupanj)

  • povrijeđeni su epidermis i dermis
  • mjehuri su napunjeni tekućinom, stjenka je tanka
  • koža je ružičasta
  • vlažna koža
  • opečeno mjesto na dodir pobijeli

DUBLJE DERMALNE (2b. stupanj)

  • može prodrijeti u potkožno tkivo
  • mjehuri imaju debelu stjenku, katkad su probušeni
  • boja kože je bijela ili crvena
  • jaka bol pri pritisku na opečeno mjesto.

SUBDERMALNE (3. stupanj)

  • epidermis i potkožno tkivo su uništeni
  • bijela, opečena koža
  • suha koža
  • neosjetljiva na dodir

Procjena dubine opekline u prva 24 sata po povređivanju samo je orijentacijska jer se interreakcijom raznih djelovanja obrambenih snaga organizma i djelovanja štetne tvari a u ovisnosti o stanju krvotoka, formiranju edema,tromboze u krvnim žilama mijenja i definitivna procjena dubine opekline.
Površinu opekline izražavamo u postocima opečene kože u odnosu na cjelokupnu površinu tijela (TBSA-total body surface area). Da bi brzo odredili veličinu opekline koristimo se pravilom „devetke“. Tijelo je podijeljeno na 11 regija koje kod odraslog imaju približno jednaku površinu.

To su:

  • glava i vrat 9%
  • prednja strana tijela 2×9%
  • zadnja strana tijela 2×9%
  • prednja strana noge 9%(2×9%)
  • zadnja strana noge 9% (2×9%)
  • ruka 9% (2×9%)

Sve to čini 11×9%=99% dok preostalih 1% odnosi na perianalnu regiju.

Po smjernicama Američkog društva za opekline poznata su 3 stupnja težine opeklina:

1.Teške opekline

  • >20% površine opekline kod mladih i starijih osoba
  • >25% površine kod osoba od 10-50 godina starosti
  • >10% dubokih opeklina bez obzira na starosnu dob
  • opekline neurogenih zona (lice,šake,perineum)
  • opekline nad velikim zglobovima
  • inhalacione opekline
  • udar električne struje
  • opekline udružene sa prijelomima i drugim ozljedama
  • opekline kod pacijenata sa postojećim kroničnim degenerativnim  bolestima

Teške opekline zbog velikih količina toksičnih tvari koje se oslobađaju na mjestu ozljede i ulaze u cirkulaciju dovode do sistemskih promjena.Te promjene odvijaju se u fazama i nazivaju se opeklinska bolest.Za izvanbolničke uvjete važan je razvoj opeklinskog šoka i prevencija akutne renalne insuficijencije. Teška opeklinska ozljeda uzrokuje slabljenje u kardiovaskularnom sustavu.
U kapilarama dolazi do povećane popustljivosti i vrlo brzo nakon teške opekline može se razviti šok zbog hipovolemije. Hipovolemija uzrokuje hipoperfuziju mnogih organa. Da bi tijelu osigurali odgovarajući krvni tlak, u mnogim organima dolazi do vazokonstrikcije. Prvi organ koji pokušava nadoknaditi smanjen protok krvi je koža, slijede mišići, probavni trakt i bubrezi (centralizacija krvotoka). Sve to s namjenom da se srcu i mozgu osigura dovoljna perfuzija. Pri teškoj hipovolemiji je krvni tlak prenizak.

Ako ne nadoknadimo volumen tekućine koji nedostaje u organizmu, to može uzrokovati srčani zastoj – smrt!
Opeklinski šok možemo zbrinuti s velikom količinom intravenskih tekućina, ali to može biti kontraverzno! (Tkiva, koja su ishemična mogu se kod reperfuzije ozlijediti – reperfuzijske ozljede). Povratkom cirkulacije se u ishemičnom tkivu počinju otpuštati medijatori upale i leukociti. Ta aktivacija upalnog odgovora može uzrokovati ozljedu udaljenih organa npr. pluća (SIRS) systemic inflammatory response syndrome.

2.Umjereno teške opekline

  • površinske opekline 15-25% u osoba između 10-50 godina
  • površinske opekline 10-20% kod osoba mlađih od 10 i starijih od 50 godina
  • duboke opekline 2-10% u bilo kojoj starosnoj dobi

3.Lake opekline

  • površinske opekline manje od 15% kod osoba od 10-50 godina starosti
  • površinske opekline < 10% kod osoba mlađih od 10 i starijih od 50 godina
  • izolirane duboke opekline < 2%