Nazofaringealni tubus je pomagalo koje koristimo za održavanje prohodnog i čistog dišnog puta. Izrađeni su od mekane plastike ili gume, prosječne dužine 16-17 cm. Proizvode se u različitim veličinama koje se koriste samo za odrasle osobe.

Dječji nazofaringealni tubusi još nam nisu dostupni. Njegovo uvođenje u nosnicu je vrlo jednostavno a pravilno postavljen tubus predstavlja sigurnu zaštitu dišnog puta od mehaničke opstrukcije jezikom.

Preko tubusa moguće je sprovesti umjetno disanje pomoću maske i samoširećeg balona ili džepne maske. Moguće je davanje visokih koncentracija kisika a također i sukcija bez ozljede sluznice ždrijela. Prvo postavljamo indikaciju za postavljanje, određujemo veličinu te ga zatim i uvađamo kroz nos u hipofarinks.Treba podmazati tubus prije upotrebe lubrikantnim gelom.

Indikaciju za postavljanje i primjenu nazofaringealnog tubusa čine pacijenti s konvulzijama, trizmusom te ozljedom vratne kralježnice jer postavljanje ne zahtijeva zabacivanje glave. Nazofaringealni tubus se lakše podnosi od orofaringealnog tubusa pa pacijenti mogu imati održane reflekse.

Kontraindikacije:
o Koagulopatije
o Fraktura baze lubanje
o Infekcije nosa
o Deformacije
o Povećane adenoidne vegetacije u djece

određivanje dužine nazotrahealnog tubusauvođenje nazotrahealnog tubusaodređivanje dužine nazotrahealnog tubusa

 

 

 

 

 

Prosječna dužina nazofaringealnog tubusa je 16,17 cm. Dužinu tubusa od vrha nosa do vrha uške a debljinu određujemo prema debljini malog prsta. U stvari trebamo koristiti najveći promjer tubusa koji možemo uvesti bez upotrebe sile te trebamo pripaziti da nosnica ne pobijeli što bi nam ukazivalo na veći promjer nego što nam je potreban.
Postavljanje počinje orijentacionim pregledom kako bi ustanovili koja nosnica je prohodnija te da li postoje kakve deformacije. Glavu pacijenta postavljamo u neutralni položaj. Tubus podmazujemo ksilokainskim gelom. Podižemo vrh nosa kako bi se nosnica što više otvorila. Kosu stranu okrenemo medijalno tj. prema septumu.Tubus polako uvodimo paralelno s svodom nosne šupljine do stražnje strane ždrijela i oprezno dalje. Vrh tubusa se mora nalaziti u hipofarinksu, neposredno iznad ulaza u larinks. Treba paziti da se ne ošteti sluznica te da ne izazovemo krvarenje. Ako je tubus prekratak, neće doći do ulaza u dišni put a ako je predug može izazvati kašalj, povraćanje a može ući i u jednjak.