Iako je posljednjih godina preporuka za dekompresiju bila prednji pristup, u novije vrijeme sve se više preporučuje lateralni pristup.To je pogotovo došlo do izražaja kod korištenja u vojnim situacijama, jer ne zahtijeva skidanje zaštitnog prsluka. I ovaj pristup ima svoje prednosti kao i nedostatke. Prilikom odabira slijedite lokalne protokole za dekompresiju tenzijskog pneumotoraksa.

Prednosti lateralnog pristupa dekompresije tenzijskog pneumotoraksa:

  • Stijenka prsnog koša je tanja nego kod prednjog pristupa.
  • Manja vjerojatnost ozljeda krvnih žila.
  • Kod vojske, mogući pristup bez skidanja zaštitnog prsluka.

Nedostaci:

  • Mogućnost izvlačenja katetera zbog pomicanja ruke.
  • Prilikom transporta teži pristup (u vozilu)
  • Mogućnost laceracije krvnih žila.
  • Moguće ozljede jetre i slezene ako se igla uvodi u niže međurebrene prostore.
  • Ako pneumotoraks ne postoji, može nastati uvođenjem igle.
  • Moguća je laceracija pluća uslijed nepravilnog izvođenja ili ako ne postoji indikacija za dekompresiju.
  • Mogućnost infekcije ako nije provedena dezinfekcija antiseptikom.

POSTUPAK DEKOMPRESIJE TENZIJSKOG PNEUMOTORAKSA LATERALNIM PRISTUPOM:

1. Pregled i procjena pacijenta

2. Znakovi tenzijskog pneumotoraksa

3. Pacijentu dajte visoki protok kisika i provodite asistiranu ventilaciju

4. Provjerite da li postoje indikacije za hitnu dekompresiju pneumotoraksa

5. Dezinficirajte područje dekompresije (sjecište linija koje prelaze preko prsne bradavice /4. rebro/ i prednje aksilarne linije

6. Uzmite kanilu (barem 5 cm dužine), promjera barem 14 G, skinite plastični štitnik te pod kutem od 90 stupnjeva uvedite uz gornji rub četvrtog rebra u međurebreni prostor, pazeći na krvne žile i živce

7. Kod ulaska u pleuralni prostor doći će do šištanja zraka pod pritiskom, istodobno povlačeći iglu van uz potiskivanje plastičnog katetera.

8. Preko kanile postavite Ashermanovu brtvu kako bi učvrstili kanilu u tom položaju i spriječili ulazak zraka, a omogućili izlazak zraka iz pleuralnog prostora.

9. Kanila ostaje u pacijentu sve do dolaska u bolnicu i zamjene za torakalni dren.

10. Ako postoji indikacija, pacijenta intubirajte.

11. Pacijenta monitorirajte i pratite vrijednosti saturacije i izdahnutog ugljičnog dioksida.

literatura: Zbrinjavanje ozlijeđenih osoba – međunarodne smjernice za djelatnike hitnih službi (hrvatski prijevod 7. izdanja ITLS priručnika).