Pristup traumatološkom pacijentu mora biti brz, siguran i djelotvoran. To je preduvjet da bi naša intervencija bila uspješno izvedena. Već pri dojavi dispečerskog centra razmišljamo o intervenciji. Pripremamo zaštitnu opremu te opremu koju mislimo  koristiti na intervenciji. Oblačimo zaštitne rukavice a ako je potrebno zaštitne naočale (onaj koji je na dišnom putu) te zaštitne kacige.

Podrazumijeva se da imamo zaštitnu odjeću na sebi (prema pravilniku ustanove gdje smo zaposleni). Zaštitnu odjeću i obuću koristimo kako bi se zaštitili od tjelesnih izlučevina pacijenata i potencijalno zaraznim materijalima koje možemo susresti na intervenciji.

Pri dolasku na intervenciju potrebno je procijeniti sigurnost scene gdje se je nesreća dogodila. Trebamo procijeniti opasnosti po nas i pacijenta te prije prilaska pacijentu sve opasnosti otkloniti. Pozovite policiju ako niste sami u stanju otkloniti opasnost i osigurati područje. Vozilo parkirajte dovoljno blizu da bi imali brzi pristup a dovoljno daleko zbog mogućih opasnosti dok područje nije sigurno. Parkirajte vozilo tako da vas samo vozilo ujedno i štiti (ukoliko se radi o prometnoj nezgodi a prometnica nije osigurana od strane policije i vatrogasaca). Pacijentu priđite tek kad je sve sigurno.

Odredite ukupan broj pacijenata i odlučite o potrebi za dodatnim timovima. Vodite računa o tome da jedan tim hitne medicinske pomoći može kvalitetno zbrinuti samo jednog teško ozlijeđenog pacijenta. Ako ima više ozlijeđenih zovite dodatne timove na mjesto nesreće, slijedite protokole za masovne nesreće (ovisno o zakonima i pravilnicima države gdje radite). Pažljivo pregledajte područje oko mjesta nesreće (npr. ako nađete dječje stvari u vozilu, dječju sjedalicu, pelene itd, razbijen prozor na vozilu) a nigdje ne vidite dijete, pretražite područje, razgovarajte sa svjedocima i probajte utvrditi da li su vidjeli dijete.

Pri izlasku iz vozila ponesite svu opremu koja vam može zatrebati prema dojavi koju ste dobili. Za zbrinjavanje traumatološkog pacijenta obično vam treba ova oprema:

* oprema za osobnu zaštitu
* daska s stabilizatorima za glavu i remenjem za fiksaciju pacijenta
* ovratnik za vratnu kralježnicu (najbolje univerzalni s podešavanjem veličine)
* kisik, prijenosni s maskom koja ima rezervoar
* aspirator
* oprema za osiguranje dišnog puta
* sredstva za imobilizaciju
* torba za traumu (zavojni materijali, alu folija, oprema za opekline itd.)

Ako je potrebna dodatna oprema koja bi trebala poslužiti za izvlačenje pacijenta zovite vatrogasce ili gorsku službu spašavanja odmah jer poslije možda nećete imati vremena.

Procijenite mehanizam nastanka ozljede. Pošto mehanizmi prate zakone fizike, poznavajući mehanizam nastanka ozljede možete predvidjeti moguće ozljede. Procijenite oštećenja na vozilu ukoliko se radi o prometnoj nesreći i predvidite ozljede na pacijentu. Probajte saznati od ozlijeđenih i očevidaca što se dogodilo i kako je pacijent ozlijeđen.

Dok prilazite pacijentu promatrate njegovu aktivnost (da li se miče ili ne), njegov položaj te položaj u odnosu na okolinu, spol, tjelesnu težinu, starost, da li vidite krvarenja, lokvu krvi ispod pacijenta itd.

Kad pacijentu prilazimo to mora biti uvijek sprijeda (ako je moguće da ne bi doveli do dodatnih ozljeda kad bi nas pacijent slijedio pogledom ili se naglo okrenuo kad nas primjeti).

Nakon što pacijentu priđemo, rukama trebamo stabilizirati glavu i vrat u neutralnom položaju prije nego mu se obratimo. Kad mu se obratimo i on normalno odgovara smatraćemo da je pri svijesti i da mu je dišni put otvoren. Ako ne odgovara ili ne reagira, te njegov odgovor nije primjeren zabilježit ćemo stupanj svijesti prema AVPU skali.

Stabilizaciju glave i vrata u neutralnom položaju trebao bi sada preuzeti drugi član tima a mi bi trebali nastaviti s pregledom pacijenta. Procjenjujemo disanje (gledaj, slušaj i osjećaj)  kroz 10 sekundi. Ne zaboravite da drugi član tima drži glavu u neutralnom položaju  (nema zabacivanja  glave i podizanja brade). Možemo si pomoći tako da svoju ruku postavimo na sredinu prsnog koša i promatramo da li se prsni koš podiže. Ako pacijent ne diše zadovoljavajuće možda ćemo trebati provoditi asistiranu ventilaciju. Ako grglja možda bude potrebna sukcija, ako hrče repozicija položaja ili ćemo trebati primjeniti napredne tehnike otvaranja i održavanja dišnog puta (intubacija). Jedan od razloga kada prekidamo pregled pacijenta je nemogućnost održanja otvorenog dišnog puta, normalna i adekvatna ventilacija i oksigenacija. Pacijentu dajemo visoku koncentraciju kisika (15 l/min) kroz masku s rezervoarom. To obično radi onaj koji je zadužen za dišni put.

Provjeravamo cirkulaciju (arterija radialis i arterija carotis), kod dojenčadi na a. brachialis ne više od 10 sekundi. Izostanak pulsa je drugi razlog prekida pregleda, ako treba provoditi kardiopulmonalnu reanimaciju. Promatramo kožu, gledamo da li postoje kakva vidljiva krvarenja (ako da, potrebno je zaustaviti krvarenje).

Pregledavamo glavu, vrat, prsni koš, abdomen, zdjelicu, ekstremitete i leđa. Osim toga ako imamo poremećenu svijest trebamo napraviti brzi neurološki pregled (pregled zjenica, AVPU skala, guk, GCS). Pregled vršimo inspekcijom, palpacijom, auskultacijom i perkusijom – prsni koš.

Za vrijeme pregleda je potrebno uzeti što opširniju anamnezu od pacijenta (ako je pri svijesti i reagira) ili od očevidaca ili rodbine. Ta anamneza se naziva SAMPLE anamneza a obuhvaća simptome, alergije, lijekove, povijest bolesti, kad je uzet zadnji obrok te što se dogodilo.

Ovim pregledom pokušavamo ustanoviti opasne ozljede po život te ih zbrinuti. Pregled smijemo prekinuti samo ako nismo u stanju održati dišni put otvorenim, te pacijenta zadovoljavajuće oksigenirati i ventilirati, ako je došlo do srčanog zastoja pa je potrebno provoditi kardiopulmonalnu reanimaciju ili ako je scena gdje se nalazimo iznenada postala nesigurna po nas i ozlijeđenog pa ju trebamo otkloniti ili se preseliti na sigurno.

literatura:
01.Campbell J.E. Basic Trauma Life Support, BTLS. Brady Pearson Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey, 2004.:1-52.