Otpor prsnog koša ili transtorakalni otpor jedan je od ključnih čimbenika koji utječu na uspješnost defibrilacije. Kako bi defibrilacija bila uspješna, potrebna je dovoljna količina energije koja može depolarizirati kritičnu masu miokarda. Što je veći otpor, protječe manja količina struje. Da bi otpor bio manji, potrebna je pravilna tehnika defibrilacije.

Na otpor utječe veličina elektroda, položaj elektroda, energija, kontakt između prsnog koša i elektroda, broj prethodnih šokova i vremenski razmak između njih, fazaventilacije u trenutku šoka i pritisak na elektrode.

Veličina elektroda:

Što je veća elektroda, otpor je manji i omogućuje prolazak više struje kroz srce. Povećavaju vjerojatnost uspješne defibrilacije i smanjuju oštećenja srčanog mišića. Zbog praktičnih razloga, elektrode ne smiju biti prevelike jer bi se međusobno dodirivale. PRoizvođači obično nude elektrode za odrasle i pedijatrijske elektrode. Promjer elektroda za odrasle je obično veličine 8-13 cm promjera, a pedijatrijske promjera 4-5 cm.Transtorakalni otpor je veći kod korištenja pedijatrijskih elektroda pa je potrebno koristiti odrasle elektrode što je prije moguće, čim pravilno mogu priliježu na prsni koš djeteta (obično kod djece 10 i više kg tjelesne težine, što predstavlja prosječnu težinu jednogodišnjeg djetata). Kod novorođenčadi i pedijatrijske elektrode su prevelike, pa ih postavljamo u antero-posteriorni položaj, a dijete podupiremo kako bi bilo u bočnom položaju.

Kontakt između elektroda i kože:

Potrebno je ostvariti što bolji kontakt elektroda sa kožom. Zato je potrebno postaviti elektroprovodljivi gel kako bi smanjili otpor i spriječili nastanak opeklina uslijed defibrilacije koje bi mogle nastati. Ako je koža mokra, potrebno ju je prethodno obrisati suhom krpom i tek onda nanijeti gel. Zračni džepovi između elektroda i kože također sprječavaju ravnomjernu isporuku struje i povećavaju otpor prilikom defibrilacije. Ako koristite samoljepljive elektrode, dlanom ruke prilikom ljepljenja elektrode istisnite zračne džepove. Posebnu pozornost obratite kod jako mršavih osoba. Samoljepljive elektrode sadrže elektroprovodljivi gel pa ga nije potrebno posebno nanositi. Kožu nemojte čistiti alkoholom i drugim zapaljivim sredstvima. Suha i nepripremljena koža znatno povećava transtorakalni otpor. Nanesite dovoljnu količinu gela (ne previše da ne bošlo do preskakanja struje između elektroda).

Broj šokova i vremenski razmak:

Otpor prsnog koša smanjuje se oko 8% nakon prve defibrilacije i oko 4% nakon ponovnih defibrilacije. Što je kraći vremenski razmak između šokova, otpor je manji.

Faza ventilacije:

Zrak slabo provodi električnu energiju, pa da bi smanjili otpor prsnog koša, potrebno je pacijente defibrilirati prilikom izdisaja.

Pritisak na ručne elektrode:

Transtorakalni otpor se može smanjiti primjenjujući određeni pritisak na elektrode. Smjernice preporučuju pritisak od 10-12 kg na elektrodu. Ako primjenjujemo samoljepljive lektrode nije ih potrebno pritiskivati, već ovo vrijedi samo za ručne elektrode. Pripazite da prilikom pritiska ne skliznete elektrodama sa prsnog koša.