Prilikom prilaska unesrećenim osobama uvijek vodite računa o vašoj osobnoj sigurnosti kao i o sigurnosti osobe kojoj namjeravate pomoći. Nemojte dozvoliti da postanete sljedeća žrtva kojoj će također trebati hitna medicinskaslužba. Otklonite opasnost po vas i pacijenta, koristite osobnu zaštitu i prilikom procjene mjesta događaja budite oprezni.

Prije nego priđete djetetu i obratite mu se, osmotrite unesrećeno dijete, potražite već pogledom moguće uzroke stanja zbog kojeg ste pozvani. Pogledajte njegov položaj, aktivnost, dob, spol, da li postoje vidljiva vanjska krvarenja i slično.

Najjednostavnija procjena svijesti djeteta je da mu se obratite i pitate ga da li je uredu. Ako posumnjate da je dijete ozlijeđeno, nježno položite ruku na njegovo čelo i stabilizirajte mu glavu i vrat. Nemojte tresti dijete da bi vidjeli da li reagira, već ga nježno stimulirajte, pogladite ga po ruci ili nozi. Obratite mu se. Ako dijete još ne govori može proizvesti neki glas ili otvoriti oči kad vas čuje ili osjeti.

Ako dijete odgovara na vaš glas i stimulaciju, plakanjem , pokretima  illi riječima možda neće biti ni potrebna hitna medicinska pomoć. Pokušajte saznati od mogućih očevidaca ili roditelja što se dogodilo. Ako dijete ne odgovara, ne plače, nema pokreta na vašu stimulaciju pozovite glasno pomoć kako bi privukli nečiju pažnju. Ako su dva spašavatelja, jedan može pozvati pomoć telefonom ili otići pozvati hitnu medicinsku pomoć.

Kod poziva hitnoj medicinskoj pomoći trebat ćete dati što više podataka:  o mjestu gdje se nalazite, broj telefona s kojeg zovete,što se dogodilo, broj unesrećenih osoba, dob, spol. Nemojte završiti telefonski razgovor dok vam to ne sugerira dispečer koji prima pozive. Ostanite sabrani, te pokušajte dati sve informacije koje su potrebne da bi vas lakše pronašli. Ujedno poslušajte i učinite sve savjete koje vam je dispečer rekao da učinite. Vratite se i pomognite spašavatelju koji je ostao sam s djetetom.

Ako je samo jedan spasioc, trebati će pozvati hitnu medicinsku pomoć prije postupaka oživljavanja djeteta ako je bio svjedok iznenadnom gubitku sviijesti djeteta ili ako je poznato da dijete ima kroničnu bolest srca.

Spasioc koji je ostao s djetetom, treba otvoriti dišni put. To možemo učiniti na dva načina; zabacivanjem glave i podizanjem brade primjereno dobi djeteta ili ako sumnjamo na ozljedu, koristimo tehniku otvaranja dišnog puta potiskivanjem donje čeljusti prema naprijed.

Otvaranje dišnog puta kod djeteta gdje ne sumnjamo na ozljedu

Pristupite djetetu sa strane tako da se njegovo rame nalazi između vaših koljena. Ovim položajem imati ćete bolji pristup dišnom putu i prsnom košu pogotovo ako ste sami. Postavite ruku na djetetovo čelo a drugu ruku, tj kažiprst i srednji prst na koštani dio brade i lagano zabacite glavu prema natrag.

Kod dojenčeta (dijete do jedne godine starosti) glavu postavite u neutralni položaj tako da mu je os uha poravnata s osi prsnog koša. U starije djece potrebno je više zabaciti glavu u tzv. položaj njušenja.

Pazite da ne pritiskate mekano tkivo ispod brade jer time još više opstruirate dišni put.

Otvaranje dišnog puta kod sumnje na ozljedu

Stavite ruke s obje strane djetetove glave a idealni vaš položaj bi tada bio da se nalazite iznad glave djeteta. Pazite da palcima ne pritišćete oči, postavite ih tako da budu na obrazima. Postavite dva ili tri prsta obje ruke ispod uglova djetetove čeljusti zadržavajući glavu i dalje u neutralnom položaju.Laktove možete radi boljeg oslonca osloniti na podlogu ili vaša koljena. Potisnite uglove čeljusti prema naprijed čime otvarate dišni put.

Uzroci zbog kojih je došlo do teškoća u disanju mogu biti zapadanje jezika i opstrukcija ždrijela. Prilikom otvaranja dišnog puta provjerite da li postoji kakvo vidljivo strano tijelo u usnoj šupljini. Uklonite veće komade prstima i to samo ono što vidite, pazeći da ne gurnete dublje strano tijelo.Pretraga usne šupljine prstom nije preporučljiva jer možete ozlijediti meko nepce i prouzročiti krvarenje.

Održavajte dišni put otvorenim a za to vrijeme provjerite disanje djeteta.

Gledajte, slušajte i osjećajte. Pratite podizanje prsnog koša kako bi ustanovili da li dijete diše, pošto disanje proizvodi zvukove osluškujte da li ih čujete, a ako ste prislonili svoje lice iznad djetetova lica možete osjetiti strujanje disanja. Provjera disanja se vrši kroz 10 sekundi.

Ako ste ustanovili da dijete diše zadovoljavajuće postavite ga u bočni položaj i probajte utvrditi zbog čega je nastalo stanje u kojem ste ga zatekli.

Ako ne diše normalno ili nema znakova života (nemojte povremene, rijetke i nepravilne udisaje zamijeniti za normalne) biti će potrebno započeti umjetno disanje. Kod djece umjetno disanje se započinje s pet inicijalnih upuha time da bi svaki upuh trebao trajati 1-1,5 sekundu. Zavisi od dobi, morati ćete primjeniti tehniku koja je prilagođena toj dobi. Kod novorođenčeta i dojenčeta prilikom upuhivanja je potrebno obuhvatiti nos i usta a kod veće djece samo usta.

Ako upuhujete dijete samo na usta, prilikom upuhivanja zatvorite kažiprstom i palcom nos, drugom rukom održavajte dišni put otvorenim te zanim upuhnite zrak. Nakon upuha provjerite pogledom da li je došlo do podizanja i spuštanja prsnog koša što bi nam ukazivalo na pravilnost upuha. Ponovite pet puta. Prije svakog upuha spasioc treba udahnuti zrak radi bolje oksigenacije malog pacijenta. Tlak upuhivanja treba biti visok zbog uskog dišnog puta kod djece.

Ako ne dođe do adekvatnog podizanja prsnog koša, provjerite otvorenost dišnog puta i po potrebi učinite repoziciju. Ako i dalje nije došlo do podizanja prsnog koša trebamo posumnjati na opstrukciju dišnog puta (npr. strano tijelo), a ukoliko je vidljivo oprezno ukloniti iz usne šupljine.

Sljedeći korak je cirkulacija i provjera da li postoje znakovi života. Standardni postupak za medicinske radnike je provjera pulsa na brahijalnoj ili femoralnoj arteriji kod manje djece do jedne godine starosti a kod starije na karotidnoj arteriji. Kod manje djece vrat je obično kratak i debeo pa je dosta teško procijeniti puls. Procjena pulsa se treba provoditi također 10 sekundi uz istovremeno praćenje da li postoje znakovi života.

Znakovi života

Smatrati ćemo da je potrebna masaža srca ako izostanu znakovi života kao što su opiranje na umjetno disanje, spontani pokreti, kašalj itd.

Ako je puls prisutan i  postoje znakovi života, tada ponovno provjeravamo disanje. Ako dijete i dalje ne diše onda provodimo ventilaciju usta na nos i usta ili usta na usta, otprilike 12-20 udaha u minuti. Često je potrebno provjeravati disanje i cirkulaciju i to sve do dolaska hitne medicinske pomoći ili dok dijete samostalno ne prodiše. Ako dijete spontano prodiše treba ga okrenuti u stabilan bočni položaj da ne bi došlo do zapadanja jezike i opstrukcije dišnog puta. Masažu srca trebamo započeti ako nemamo znakova cirkulacije kod djeteta, nema pulsa ili je frekvencija niska, tj. nije dovoljna.

Masaža srca

Dijete trebamo postaviti na tvrdu podlogu za vrijeme masaže srca da bi naša masaža imala bolji učinak. Odredimo položaj na prsnom košu, izvodi se na donjoj polovici prsne kosti, otprilike širinu prsta  iznad spoja rebara.

Kompresije (pritisci) moraju biti ritmične, s što manjim prekidima, dijete mora biti na ravnoj i tvrdoj podlozi a dišni put otvoren.Frekvencija pritisaka bi treba biti od 100 – 120 kod djece svih dobi osim kod novorođenčadi. Prsnu kost trebamo potisnuti do jedne trećine djetetovae prsne kosti (najmanje 4 cm u dojenčeta i 5 cm kod djeteta). Za vrijeme masaže ruke spasioca moraju biti okomite nad prsnim košem ispružene u laktovima.

Zavisno o dobi i veličini djeteta odlučujemo se o tehnici masaže, kod dojenčeta obično s dva prsta, djeteta jednom rukom a ako je dijete veće ili spasioc manji mogu se koristiti i dvije ruke.

Omjer kompresija i ventilacija je 15:2 (15 pritisaka, 2 upuha). Ako su spašavatelji laici (nemedicinsko osoblje) mogu raditi kompresije kao i kod odraslih 30 kompresija. Isto vrijedi i ako je jedan spasioc sam. Za vrijeme upuhaja, prsni koš se ne masira.

Omjer ventilacije i masaže nakon početnih 5 upuhaja radi se jednu minutu zatim treba pozvati pomoć ako do sad nije pozvana. Ukoliko je dijete manje, a nikog nema u blizini, uzmite dijete na ruke , nosite ga do mjesta gdje će pomoć biti dostupna.

Nakon pozivanja stručne, hitne medicinske pomoći nastavite provoditi kardiopulmonalnu reanimaciju do dolaska hitne pomoći i li uspostave ventilacije i cirkulacije djeteta, do pojave znakova života.

Nakon početnih 5 upuha i masaže od 15 kompresija, dalje se nastavlja s dva upuha i 15 kompresija tokom jedne minute. Nakon pozivanja pomoći, omjer kompresija i ventilacije se nastavlja a svake dvije minute brzo provjerite da li je došlo do spontanog disanja i cirkulacije. Ako nije, nastavite do dolaska hmp.