Nazotrahealna intubacija je intubacija koja se izvodi kroz nos pacijenta, može se izvoditi na slijepo ili pomoću laringoskopa. Za uvođenje tubusa u traheju možemo si pomoći Magillovim hvataljkama kojima prihvatimo vrh tubusa te ga usmjerimo  u traheju. Intubacija se mora izvesti nježno, a tubus se obavezno mora namazati lokalnim anestetikom.

Indikacije za nazotrahealnu intubaciju

o Ozljede usne šupljine s deformacijom donje čeljusti
o Deformacije lica
o Nemogućnost otvaranja usta
o Fraktura vratne kralješnice
o Uznapredovali stadij RA
o Trizmus s konvulzijama i hipoksijom
o U svim stanjima kada je orotrahealna intubacija neprihvatljiva ili neizvediva

Kontraindikacije za nazotrahealnu intubaciju

o Koagulopatije
o Fraktura baze lubanje
o Infekcije nosa
o Deformacije
o Povećane adenoidne vegetacije u djece

Uvođenje nazotrahealnog tubusa izvodi se na slijepo tj. bez pomoći laringoskopa. Drugi način je da pomoću magillovih hvataljki usmjeravamo tubus u treheju pazeći da ne primimo cuff jer bi ga mogli oštetiti. Tada koristimo laringoskop da bi hvataljke mogli vidjeti

Pripremite svu potrebnu opremu za intubaciju.

Endotrahealni tubus podmažite i savinite da distalni kraj 7 mm tubusa uvedete u proksimalni otvor čime napravite zatvoreni krug. Ostavite tako par sekundi da tubus poprimi zakrivljeni oblik.

Pomicanje čeljusti i jezika može prema naprijed može pomoći kod postavljanja tubusa, zbot toga jer taj postupak podiže epiglotis čime otvara prostor tubusu.

Podmažite cuff i distalni dio tubusa.

Kosi dio tubusa pri uvođenju mora biti okrenut prema septumu nosne šupljine.

Uvodite ga kroz širu nosnicu pod kutom od 90 stupnjeva.

Kad vrh tubusa dođe do stražnjeg dijela farinksa usmjerite tubus prema otvoru glotisa održavajući zakrivljenost tubusa.

Napušite cuff tubusa.

Potvrdite položaj tubusa i stabilizirajte ga.