Kod procjene disanja, određuje se brzina disanja (frekvencija) tijekom jedne minute, zatim dubina disanja te ritam. Kod osnovne procjene disanja postoji pravilo: GLEDAJ, SLUŠAJ i OSJEĆAJ.Procjena disanja provodi se tijekom 10 sekundi kod početne procjene pacijenta. Prilikom provjere disanja potrebno je gledati odizanje prsnog koša, kakvo je to odizanje, obostrano, normalno ili se ne diže pravilno (npr. odiže se samo jedna strana prsnog koša), da li postoje paradoksalni pokreti prsnog koša ili su pokreti normalni (prsni koš se prilikom udisaja  proširi a prilikom izdisaja spusti) ili su pokreti potpuno odsutni tj. nema odizanja prsnog koša.

Da bi to mogli ustanoviti, prilikom provjere disanja dobro je staviti dlan vaše ruke na donji dio prsnog koša kako bi mogli pratiti pomicanje.

Disanje proizvodi zvukove tj. ono je čujno. Ako se spasioc nagne nad lice unesrećene osobe, pogledom prema prsnom košu može čuti disanje ako ono postoji.

Pri tom položaju, na svom licu može osjetiti strujanje zraka koje disanje proizvodi.

Brzina disanja ili frekvencija je broj udisaja osobe tijekom jedne minute. Na osnovu procjene brzine možemo zaključiti da li je disanje normalno, brzo ili sporo.

Normalna frekvencija disanja

odrasle osobe: 10-20

malo dijete:  15-30

dojenče:  25-50

Nenormalna frekvencija disanja

odrasle  osobe: < 8 i > 24

malo dijete: < 15 i > 35

dojenče: < 25 i > 60

Dubina disanja: tijekom provjere disanja možemo zaključiti da li pacijent diše normalno tj. udisaji su normalni , duboki, te pokreti prsnog koša su jednaki. Prema dubini , disanje može biti plitko a prsni koš se pomiče nedostatno ili duboko, kad dolazi do potpunog širenja prsnog koša.

Ritam disanja može biti pravilan ili nepravilan. Prilikom pravilnog disanja udah traje duplo kraće nego kod izdisaja.

Osim toga povremene i rijetke udisaje (agonalno disanje) ne smijemo zamijeniti za normalne udisaje već onda pružiti pomoć prema algoritmu. Ako disanje izostane ili je nedovoljno (

Ako osoba diše otežano i s naporom, postavite ju u primjereni transportni položaj s podignutim uzglavljem kako bi olakšali disanje, te primjenite kisik. Pacijenti s tegobama u disanju će rađe stajati ili uspravno sjediti. Pogledajte da li koriste pomoćnu muskulaturu što će nas također uputiti na otežano disanje.

Ako ste osposobljeni, auskultirajte stetoskopom prsni koš. Trebate pratiti disajne šumove, ako pacijent diše stridorozno što upućuje na opstrukciju gornjih dišnih putova možda ćete morati primjeniti napredne tehnike otvaranja i održavanja dišnog puta, kako bi mogli dovesti do normalne ventilacije i oksigenacije pacijenta.

Zvižduci i šištanje nas može upućivati na suženje i opstrukciju donjih dišnih putova a krkljanje, hroptanje i krepitacije na postojanje tekućine u dišnim putovima.

Prsni koš pregledajte inspekcijski i palpacijom kako bi otkrili ozljede i deformitete koji bi mogli otežavati disanje. Ako je potrebno, perkutirajte prsni koš.

Osim toga, promatrajte pacijenta, gledajte boju i stanje kože i tražite znakove otežanog disanja (cijanoza, oznojenost).

Koristite pulsni oksimetar kako bi dobili vrijednosti saturacije kisikom (normalne vrijednosti su od 95 – 100).

Sve trebate dokumentirati radi daljnje usporedbe s kasnijim nalazom.