U Jadranu žive neke vrste riba koje imaju otrovne žljezde sposobne da proizvedu određene količine otrova. Neke vrste riba kao što su jegulja, murine i ugor, a također i paklara  u svojoj krvi sadrže određene ihtiokemotoksine.

Otrovi u krvi navedenih riba su termolabilni te se toplinskim djelovanjem (tj. pripremanjem jela) razgrađuju i ne predstavljaju nikakvu opasnost po zdravlje ljudi. Ipak treba pripaziti na nove gastronomske specijalitete kako ne bi došlo do zabune i ponude ovih riba u sirovom stanju.. U slučaju da posumnjate da ste vi ili neka osoba iz vaše okoline upravo konzumirali sirovu neku od navedenih riba, najbolje što možete uraditi je da što bolje ispraznite želudac i žurno krenete u prvu zdrastvenu ustanovu gdje će vam dežurno osoblje moći pravodobno pomoći u slučaju jačeg djelovanja tih otrova na zdravlje unesrećene osobe ili pozovite hitnu medicinsku pomoć

U drugu skupinu otrovnih riba spadaju vrste koje imaju otrov u vanjskim djelovima tijela, najčešće različitim bodljama. U te vrste primjerice spadaju sve vrste škarpina i škrpuna kojima se otrovne bodlje nalaze na leđnoj, prsnoj i analnoj peraji. Iako ove vrste imaju i jake bodlje na škržnim poklopcima koje također mogu uzorkovati jaku ranu, na sreću te bodlje nemaju otrov. Od ovih vrsta najčešće stradavaju profesionalni ribari ali i sportski ribolovci kojima su ove vrste čest plijen. Nakon uboda javlja se jaka pulsirajuća bol koja se širi od mjesta ubodne rane. Bol može potrajati nekoliko desetaka minuta pa sve do nekoliko sati. Ukoliko se rana ne inficira nema dodatnih posljedica od uboda. Što se tiće prve pomoći kod ovakvih uboda dobro je znati da su ovi otrovi također termolabilni te je dobro ubodno mjesto lagano razrezati i dodatno pokušati isisati krv (i time smanjiti mogućnost širenja otrova tijelom, ali pripaziti da krv ne dođe u doticaj sa eventualnom otvorenom ranicom u usnoj šupljini), te ubodeni dio uroniti u što vruću vodu (koliko god je moguće veće temperature) i držati od 30 minuta do jednog sata.

Za razliku od škarpina, paucima su, uz bodlje u leđnoj peraji, bodlje na škržnom poklopcu otrovne te svaki njihov ubod znači i veliki problem. Od četiri vrste pauka prisutne u našem moru najopasniji je, kao i uvijek, najmanji pripadnik: pauk žutac. Otrov ove vrste može biti tako jak da izazove teške zdravstvene probleme kod ubodenih osoba koji u ekstremnim uvjetima mogu dovesti čak i do smrti. Postupanje u slučaju uboda je isto kao i kod uboda škarpina.

Ovdje treba napomenuti da se treba paziti i mrtvih primjeraka jer otrov ostaje u bodljama još neko vrijeme nakon smrti ribe te i sa tim primjericima treba biti krajnje pažljiv.

Prema nekim navodima i bodlje bežmeka (batovina, čač) koje se nalaze sa oba boka iznad prsnih peraja su također otrovne te bi se i te vrste trebalo pripaziti.