Paukovke  (porodica Trachinidae) su najotrovnije jadranske morske ribe. U Jadranu žive četiri vrste pauka. Najzastupljeniji su pauk Bijelac (Trachinius draco) i pauk Mrkalj (Trachinius radiatus), zatim pauk Crnac (Trachinius araneus) i Žutac (Trachinius vipera).

Pauk bijelac (lat.Trachinus draco)  pripada obitelji paukovki (Trachinida) i najčešći je pauk u Jadranu. Bijelac naraste u dužinu do 40 cm i dosegne težinu do 1,5 kg. Tijelo mu je izduženo, te stisnuto u boku. Bijelac je ružičastosive boje, koso izbrazdan crnim, modrikastim, te niže i žutim šarama. Kao i kod ostalih vrsta pauka oči su mu izbočene i smještene visoko na glavi. Donja mu je čeljust duža od gornje. Na škržnom poklopcu ima dugu bodlju okrenutu prema natrag. Ljuske na tijelu koso su nanizane. Otrov je smješten u bodlji škržnog poklopca i na bodljama prve leđne peraje. Kao i kod ostalih vrsta paukova i njegov otrov djeluje na živčani i krvožilni sustav čovjeka. Nakon uboda najprije se javi jaka bol koja može trajati dosta dugo, pa čak i do dvanaest sati, nakon čega može uslijediti nesvjestica, povraćanje, lupanje srca, visoka temperatura, kao i drugi simptomi poremećaja u organizmu. Intenzitet tegoba ovisi o organizmu ubodene osobe i veličini samog pauka. Nakon uboda najbolje je brzo potražiti liječničku pomoć, međutim dovoljno je i uroniti mjesto uboda u tekućinu temperature veće od 40 C° budući je otrov termolabilan. Smrtni slučajevi su rijetki, ali do sada ih je ipak nekoliko zabilježeno.

Pauk bijelac mrijesti se u lipnju i srpnju kada se pojavljuje u manjim skupinama. Živi na pjeskovitim i muljevitim dnima. Zna ga se naći i uz rubove podmorskih livada. Bijelac se zakopava u pijesak pomoću peraja tako da mu van vire samo oči i prva leđna peraja i tako nepomičan čeka da mu priđe plijen. Nakon čega brzim trzajem napada plijen. Vrlo je proždrljiv, a najčešče se hrani malim organizmima koji se kreću pri morskom dnu, kao što su sitne ribe, rakovi i mekušci, ali zna napadati i ribe veće od sebe na koje nasrće sa svojim otrovnim bodljama. Sve vrste pauka su rasprostranjene po Mediteranu, istočnom Atlantiku, a možemo ih naći i u Crnom i Sjevernom moru.

izvor: Wikipedia, Aldo Ivanišević, Sportski ribolov na moru, Zagreb: Mladost, 1987.

Pauk mrkulj (Trachinus radiatus) pripada obitelji paukovki (Trachinidae). Mrkulj naraste u dužinu do 40 cm i dosegne težinu do 1,5 kg. Boje je žućkastosive do žućkastosmeđe. Na gornjem dijelu tijela ima crnkaste mrlje, koje su mjestimično prstenasto povezane. Tijelo mu je izduženo i u boku stisnuto. Oči su mu izbočene i smještene visoko na glavi. Donja čeljust mu je duža od gornje. Na škržnom poklopcu ima dugu bodlju okrenutu prema natrag. Ljuske na tijelu su koso nanizane. Otrov je smješten u bodlji škržnog poklopca i na bodljama prve leđne peraje. Otrov pauka djeluje na živčani i krvožilni sustav čovjeka. Nakon uboda najprije se javi jaka bol koja može trajati dosta dugo, čak i dvanaest sati. Nakon čega može uslijediti nesvjestica, povraćanje, lupanje srca, visoka temperatura, kao i drugi simptomi poremećaja u organizmu. Intenzitet tegoba će ovisiti o organizmu ubodene osobe i o veličini samog pauka. Nakon uboda pauka najbolje je brzo potražiti liječničku pomoć, međutim dovoljno je i uroniti mjesto uboda u tekućinu temperature veće od 40 C° budući da je otrov termolabilan. Smrtni slučajevi su rijetki, iako ih je dosad nekoliko zabilježeno. Mrkulj živi na kamenitim, šljunkovitim i koraljnim dnima i možemo ga naći na dubinama od 5 do 150 metara. U jesen i proljeće čest je i na plićim predjelima uz obalu, dok je u najtoplijem i najhladnijem dijelu godine dublje.

Mrijesti se krajem jeseni i početkom zime. Vrlo je proždrljiv, a najčešče se hrani malim organizmima koji se kreću pri morskom dnu, kao što su sitne ribe, rakovi i mekušci, iako zna napadati i ribe veće od sebe na koje nasrće sa svojim otrovnim bodljama. Sve vrste pauka su rasprostranjene po Mediteranu, istočnom Atlantiku a možemo ih naći i u Crnom i Sjevernom moru.

izvor: Wikipedia, Aldo Ivanišević, Sportski ribolov na moru, Zagreb: Mladost, 1987.

Pauk Crnac (Trachinius araneus) vrlo je rijedak kod nas, češće se viđa u južnim morima. Naraste do 50 centimetara.

Pauk Žutac (Trachinus vipera) je najotrovniji od svih pauka. Naraste do 14 centimetara ali svejedno ima jak otrov. U Jadranu je također rijedak, pa gotovo da i nema prijavljenih uboda. U sjevernim morima je vrlo čest.

Ubodi se najčešće događaju tijekom ribolova zbog nepažnje ili nepoznavanja pauka. Otrovne bodlje pauka nalaze se na prvoj leđnoj peraji te na škrgama. Otrovnih bodlji na leđima ima pet do šest, a najdulje su druga i treća. Na bodlji se nalaze dva utora sa žljezdanim tkivom koje proizvodi otrov. Bodlja je zaštićena tankom kožom koja ju štiti. Kod uboda, bodlja prodire u tijelo, kožica koja štiti bodlju se podere i zbog pritiska dolazi do izlučivanja otrova.Sastav otrova se mijenja. Mužjaci su otrovniji od ženki, otrov je jači ljeti i za vrijeme mriještenja.

Ubod je vrlo bolan. Bol postaje sve jača, a kroz 15-30 minuta gotovo nepodnošljiva. Dolazi do pojave otoka. Često se javljaju simptomi kao što su mučnina  i poremećaj svijesti.  Ponekad se na mjestu uboda mogu javiti mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom, te ubodeni ekstremitet može utrnuti. Uz to može se javiti i klonulost. Simptomi se obično pojavljuju lokalno. Uz navedene simptome može se javiti i osjećaj suhoće u ustima, vrtoglavice, povraćanja, ubrzanog rada srca, te otežano disanje.

Pacijentu je potrebno pristupiti i izvršiti pregled prema ABCDE pristupu. Ako je bodlja ostala u tijelu, potrebno ju je oprezno i pažljivo ukloniti. Otrov je termolabilan, te ukoliko je moguće, ubodeni ekstremitet je potrebno  uroniti u vruću vodu ( temperatura 50-60 stupnjeva Celzija ). Pritom paziti da ne dođe do opeklina. Postavite 12 kanalni EKG i monitorirajte pacijenta. Dajte pacijentu kisik, otvorite venski put i pratite vitalne znakove. Transportirajte ozljeđenu osobu u bolnicu kolima hitne medicinske službe.