Orofaringealni tubus sastoji se od čvrste plastike ili rjeđe od gume a može imati i metalnih dijelova. Pravilno postavljen orofaringealni tubus otvara dišni put i čini ga prohodnim. Postavlja se samo pacijentima koji su u nesvijesti te nemaju održane zaštitne reflekse.

U protivnom može dovesti do povraćanja, aspiracije želučanog sadržaja a time i gušenja. Kod prvih znakova ne prihvaćanja tubusa, kašlja ili gutanja treba ga izvaditi. Primjena tubusa je pogodna kod kardiopulmonalne reanimacije kada koristimo masku i samošireći balon. Jednostavnost postupka postavljanja i masovna proizvodnja dovele su do šire primjene orofaringealnog tubusa kao pomagala pri održavanju dišnog puta.

orofaringealni tubus 2  orofaringealni tubus 3

Prvo trebamo izabrati odgovarajuću veličinu tubusa. Pravilnu veličinu tubusa možemo odrediti na dva načina. Određujemo ga postavljanjem na vanjsku stranu lica od kuta usana do vrha uške. Druga metoda mjerenja je da mjerimo udaljenost od sredine sjekutića do angulusa donje čeljusti. Proizvode se različite veličine i za sve uzraste. Glava bolesnika je ekstendirana, otvaramo usta bolesnika te vrh tubusa uvodimo preko nepca do nazofarinksa, zatim ga okrećemo za 180 stupnjeva i lagano ga potisnemo. Ako je tubus pravilno uveden i odgovarajuće veličine plošni dio tubusa će ležati na usnama. Kod sumnje na povredu vratne kralježnice a indicirano je postavljanje, orofaringealni tubus se postavlja u neutralnom položaju glave.Ako tubus postavljamo direktno trebamo pritisnuti donji dio jezika metalnom špatulom a zatim uvedemo tubus. Umjesto špatule to možemo izvesti i pritiskom prsta.

Ako dođe do pojave zaštitnih refleksa, povraćanja tubus moramo odmah izvaditi.

Dostupne veličine orofaringealnog tubusa:

br. 0 – (50 mm)

br. 1 – (60 mm)

br. 2 – (70 mm)

br. 3 – (80 mm)

br. 4 – (90 mm)

br. 5 – (100 mm)

Orofaringealni tubus možemo koristiti kod fiksacije endotrahealnog tubusa kako bi njime spriječili oštećenje tubusa ugrizom.ramo usta bolesnika te vrh tubusa uvodimo preko nepca do nazofarinksa, zatim ga okrećemo za 180 stupnjeva i lagano ga potisnemo. Ako je tubus pravilno uveden i odgovarajuće veličine plošni dio tubusa će ležati na usnama. Kod sumnje na povredu vratne kralježnice a indicirano je postavljanje, orofaringealni tubus se postavlja u neutralnom položaju glave. Ako tubus postavljamo direktno trebamo pritisnuti donji dio jezika metalnom špatulom a zatim uvedemo tubus. Umjesto špatule to možemo izvesti i pritiskom prsta.

Ako dođe do pojave zaštitnih refleksa, povraćanja tubus moramo odmah izvaditi.

Dostupne veličine orofaringealnog tubusa:

br. 0 – (50 mm)

br. 1 – (60 mm)

br. 2 – (70 mm)

br. 3 – (80 mm)

br. 4 – (90 mm)

br. 5 – (100 mm)

Orofaringealni tubus možemo koristiti kod fiksacije endotrahealnog tubusa kako bi njime spriječili oštećenje tubusa ugrizom.