Hipertenzivna kriza

Hitna stanja

Obilježje hipertenzivne krize je nagli i visoki porast arterijskog tlaka ( sistolički tlak raste iznad 220 mmHg , a dijastolički na vrijednosti više od 120 mmHg) uz prisutnost ili odsutnost simptoma oštećenja ciljnih organa. Ovisno o tome dijeli se na „hipertenzivnu emergenciju“ i „hipertenzivnu urgenciju“ što definira pristup i liječenje bolesnika.

„Hipertenzivna emergencija“ ili hipertenzivna kriza prvog stupnja praćena je simptomima oštećenja ciljnih organa , zahtijeva hitnu intervenciju i parenteralnu primjenu lijekova. Tlak se snižava za 20% tijekom prvog sata.

„Hipertenzivna urgencija“ ili hipertenzivna kriza drugog stupnja nije praćena simptomima oštećenja ciljnih organa , primjena terapije je peroralna, a tlak se snižava tijekom nekoliko sati (24-48sati).

Učestalost hipertenzivne krize je manje od 1% kod hipertoničara. Često se ne postavlja dijagnoza hipertenzije zbog dominantne kliničke slike oštećenih ciljnih organa kao naprimjer srčani infarkt, disekcija aorte i dr. Uzroci pojave hipertenzivne krize kod hipertoničara su loša suradljivost uz prekid liječenja povišenog tlaka (osobito beta blokeri) kao i neadekvatna terapija. Hipertenzivna kriza se može pojaviti i kod normotenzivne osobe kada dožive masivne opekotine, težu ozljedu glave, trovanje olovom, zloupotrebljavaju kokain ili amfetamine.

Hipertenzivna emergencija može ugroziti život bolesnika ako se ne primjeni promptna prehospitalna terapija. Bez odgovarajuće skrbi mortalitet je i do 90%, a uz adekvatnu terapiju 5%. Etiopatogeneza hipertenzivne krize nije potpuno razjašnjena, a ovisi o osnovnoj bolesti koja je uzrok hipertenzije. Kod feokromocitoma je to višak kateholamina, porast renina i angiotenzina je kod stenoze bubrežnih arterija, vaskulitisa, kraniocerebralnih ozljeda, a preopterećenje volumenom kod eklampsije, primarnog aldosteronizma, akutnog glomerulonefritisa. Hipertenzivna encefalopatija je najbolje razjašnjena komplikacija . Nastaje zbog oštećenja autoregulacijskog mehanizma mozga budući je kod normotenzivnih osoba u rasponu srednjeg arterijskog tlaka( SAT) od 60 mmHg do 120mmHg. Kod dugogodišnjih hipertoničara dolazi do pomicanja autoregulacijskog područja prema višim vrijednostima SAT-a. Simptomi se pojavljuju kada je SAT od 170 do 180 mmHg. Potrebno je naglasiti da je i donja granica autoregulacijske krivulje pomaknuta naviše te agresivno snižavanje tlaka može izazvati ishemiju. Normotenzivna osoba može doživjeti hipertenzivnu krizu i pri manjem skoku tlaka u kratkom vremenu.

Klinička slika hipertenzivne krize prvog stupnja (hipertenzivna emergencija) ovisi oštećenjima koja su se pojavila na centralnom živčanom sistemu, srcu, bubrezima i velikim krvnim žilama.

Razlikujemo:

  • hipertenzivnu krizu i hipertenzivnu encefalopatiju
  • hipertenzivnu krizu i ishemijski moždani udar
  • hipertenzivnu krizu i intracerebralnu hemoragiju
  • hipertenzivnu krizu i subarahnoidalno krvarenje
  • hipertenzivnu krizu i srčane komplikacije (srčani infarkt, plućni edem)
  • hipertenzivnu krizu i akutnu disekciju aorte
  • hipertnezivnu i adrenergički krizu
  • hipertenzivnu krizu u trudnoći (preeklampsija i eklampsija)

Hipertenzivna kriza i hipertenzivna encefalopatija

Simptomi ove dramatične komplikacije su difuzna glavobolja koja je sve jačeg inteziteta, nemir, mučnina, povraćanje,oštećenje vida, tranzitorne pareze, parestezije, konvulzije idr. Javlja se tijekom 48-72 sata, podmuklo. Diferencijalno dijagnostički ju je potrebno razlučiti od intrakranijalnog krvarenja koje nastaje naglo, s jakom glavoboljom i brzim gubitkom svijesti, te od ishemičkog cerebrovaskularnog inzulta, SAH-a, enecefalitisa te epiduralnog i subduralnog hematoma. Visoki krvni tlak spuštamo za 20% od početne vrijednosti u prvom satu, a na normalnu vrijednost tijekom 24-48 sati. Najdjelotvorniji se pokazao urapidil frakcioniranim davanjem12,5- 25 mg iv. tijekom 20-30 sekundi. Ima mali učinak na intrakranijalni tlak i dobru upravljivost. Kontraindicirani su kalcijevi antagonisti, ACE inhibitori, Na-nitroprusid i diazoksid.

Hipertenzivna kriza i ishemijski moždani udar

Klinička slika ovisi o okludiranoj krvnoj žili. Najčešći simptomi su: pareze ili paralize ekstremiteta , hipoestezija, oštećenje govora, vrtoglavica, poremećaj vida, konfuznost te poremećaj svijesti. Bolesnici sa ishemijskim moždanim udarom imaju poremećaj moždane autoregulacije te je potreban oprez kod snižavanja krvnog tlaka da ne bismo pogoršali neurološke funkcije. Antihipertenzivna terapija se preporučuje kada je krvni tlak viši od 220/130mmHg. Sistolički tlak se ne smije spuštati ispod 160mmHg. Prvi lijek izbora je urapidil primijenjen parenteralno 25mg iv. uz opservaciju. Kontraindicirani su vazodilatatori.

Hipertenzivna kriza i intracerebralna hemoragija

Klinička slika ovisi o lokalizaciji krvarenja. Najčešće se prezentira naglo nastalomjakom glavoboljom, neurološkim deficitom i promijenjenom svijesti. Cerebelarnu hemoragiju prati poremećaj ravnoteže, mučnina i povraćanje. Masovno krvarenje povisuje intrakranijalni tlak te su kontraindicirani lijekovi koji uzrokuju dodatnu vazodilataciju. Lijek izbora je urapidil (12,5-25 mg iv.) uz preporuku zadržavanja tlaka na višim vrijednostima (sistolički 160-170 mmHg, a dijastolički 95-100 mmHg). Kontraindicirani su vazodilatatori i beta adrenergički anatagonisti.

Hipertenzivna kriza i subarahnoidalno krvarenje

U kliničkoj slici dominira intenzivna glavobolja, mučnina, povraćanje, bol u vratu ili leđima, diplopija i vrtoglavica. Osim visokog krvnog tlaka pregledom bolesnika ustanoviti će se zakočen vrat sa pozitivnim meningealnim znacima (6-24 sata od krvarenja), povišena temperatura, neurološki ispadi te poremećaj svijesti. U prehospitalnim uvjetima lijek prvog izbora je Ca- anatagonist a urapidil je lijek drugog izbora. Krvni tlak je potrebno pažljivo smanjivati do razine 160/100 mmHg.

Hipertenzivna kriza i srčane komplikacije (plućni edem i infarkt miokarda)

Bolesnici koji su razvili plućni edem izgledaju uplašeno, nemirno, zauzimaju sjedeći ili stojeći položaj, koža im je ljepljiva, blijeda i hladna, dispnoičnii su, tahipnoični (frekvencija disanja 30-40 u minuti) i ortopnoični. Puls im je ubrzan, krvni tlak visok, a na plućima se može čuti od produženog ekspirija, inspiracijskih hropaca do nečujnog šuma disanja nad bazalnim dijelovima pluća. Prvi lijek izbora je nitroglicerin primijenjen sublingvalno u intervalima od 5 do 10 minuta. Ima venodilatacijski učinak te smanjuje priljev venske krvi u srce. Neizostavni su diuretici, furosemid koji se daje u dozi od 40-80 mg iv. Ukoliko je tlak i dalje povišen indicirana je primjena urapidila u dozi od 12,5-25mg iv. On smanjuje tlačno opterećenje srca. Hipertenzivna kriza koja se komplicira srčanim infarktom liječi se nitroglicerinom sublingvalno, urapidilom u dozi od 12,5-25 mg iv. Obvezatna je analgetska terapija morfinom 2-4 mg iv. te acetilsalicilna kiselina od 325 mg. Krvni tlak je potrebno održavati na razini od 160/100 mmHg.

Hipertenzivna kriza i akutna disekcija aorte

Akutna disekcija aorte je jedno od najdramatičnijih stanja u medicini.. U kliničkoj slici dominira jaka, iznenadna, gotovo nepodnošljiva bol koja se širi i mijenja lokaciju ovisno o širenju disekcije. Ukoliko je bol lokalizirana na prednjoj strani prsnog koša zahvaćena je ascedentna aorta, a ako je bol smještena u leđima, interskapularna regija, zahvaćena je distalna aorta. Distalna disekcija dovodi do pojave ishemije na nogama, paraplegije, te akutne. bubrežne insuficijencije. Lijek prvog izbora za snižavanje krvnog tlaka kod hipertenzivne krize sa akutnom disekcijom aorte je esmolol 30mg iv. u bolusu s blokatorom alfa adrenergičkih receptora, urapidil 25-50 mg iv.

Hipertenzivna i adrenergička kriza

Nagli porast katekolamina u krvnoj plazmi dovodi do adrenergičke krize, a mogu je izazvati: feokromocitom, trovanje amfetaminima, kokainom, LSD-om, nagli prekid liječenja klonidinom te interakcija tiramina s IMAO. Trovanje amfetaminima se manifestira naglim skokom krvnog tlaka, tahikardijom , hiperaktivnošću, ubrzanim disanjem, porastom temperature, profuznim znojenjem, hiperemijom kože lica, širokim zjenicama, a u težim slučajevima konvulzijama i poremećajem svijesti.

Lijekovi izbora su fentolamin i urapidil, dok su kontraindicirani beta blokatori jer mogu izazvati paradoksalni porast krvnog tlaka.


Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim. više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close